U subotu, 28. rujna 2024. Vokalni ansambl Brevis je održao svečani cjelovečernji koncert povodom otvaranja Koncertne dvorane Franjo Krežma u Kuulturnom centru Osijek. Dirigentici Radočaj-Jerković pripala je čast osmišljavanja programa koncerta od povijesne važnosti za grad Osijek. Tom prigodom ansambl je izveo neke od antologijskih skladbi hrvatske zborske literature kao što su djela Borisa Papndopula, Slavka Zlatića i Dalibora Bukvića te praizveo više skladbi skladanih upravo za tu prigodu i posvećene Vokalnom ansamblu Brevis i dirigentici Radočaj-Jerković. Kao posebni gosti u skladbi Ad futurum! Brune Vlaheka nastupili su solisti: Anja Papa Peranović (sopran), Gordana Kalmar (mezzosopran), Ladislav Vrgoč (tenor), Berislav Jerković (bariton) i Tomislav Hajduković (udaraljke). Klavirsku pratnju realizirao je Davor Dedić.
Praizvedbe:
- Tomislav Uhlik: Dravske idile ciklus za ženski zbor i klavir na stihove Ilke Marie Ungar (prijevod: Ana Križanović)
- Brodić drijema
- Na obalnim livadama
- Duž uskog puteljka
- Ja pođoh najzad umorna
- Jecaj dopire drhtavog tona
- Znala je sjediti i biti mirna
- Reci zašto bi suze lila
- Rastanak s Dravom
- Bruno Vlahek: Ad futurum! za četiri solista, ženski zbor, klavir i udaraljke op. 68
- Davor Dedić/Branko Mihaljević: Moj Osijek u meni
Muzikologinje dr. sc. Ana Popović u programskoj je knjižici o praizvedbama napisala sljedeće:
Tomislav Uhlik: Dravske idile
Skladatelj Tomislav Uhlik se za VA Brevis i dirigenticu Antoanetu Radočaj-Jerković u povodu otvorenja osječke koncertne dvorane prihvatio se uglazbljivanja Dravskih idila, spleta od ukupno osam pjesama koje je danas zaboravljena pjesnikinja Ilka Maria Ungar (Budimpešta, 1879. – Beč, 1911.), koja je živjela i stvarala u Beču i Osijeku, posvetila Dravi i napisala za vrijeme svog života u Osijeku. Pjesme su napisane kao ‘lirski zahvaćeni trenutci’ impresije nad detaljima pejzaža tada još uvijek poprilično ruralnog Osijeka: pastiri i ovčice, zvuk tamburice, ples u kolu, umorni žeteoci, mlada djevojka koja zahvaća vodu…Taj naglašeni zavičajni izričaj ‘prve osječke pjesnikinje’, kako ju opisuje Vlado Obad, svojevrstan su ‘pogled unatrag’ na kulturno i umjetničko naslijeđe Osijeka, u kojem je svoje mjesto našla i ova žena koja nije bila iz plemićkih, već radničkih redova te se u svojim pjesmama, poprilično revolucionarno za ono vrijeme, dohvaćala i motiva čežnje, majčinstva i aktualne društvene problematike. Činjenica da je početkom 20. stoljeća u Osijeku živjela i stvarala takva umjetnica, predstavlja dobar
zalog za budućnost. No, pri uglazbljivanju njenih stihova, koje je s njemačkog prevela Ana Križanović, Uhlik se nije oslonio na folklorni idiom; njegova glazbena impresija na pejzaže koje Ungar opisuje nije potaknuta glazbenom podlogom tamburice i kola koji se spominju, već ženskim očima koje promatraju svakodnevni život. Taj intimni pogled na stvarnost glazbeno je predočen eklektičnim, gotovo impresionističkim, zborskim minijaturama koje karakterizira gusti, no ne i homofoni zborski slog i klavirska dionica koja nije tretirana kao pratnja, već kao instrumentalni komentar na vokalne dionice. Ispreplitanje dionica moglo bi se dovesti u vezu s semantičkim ispreplitanjem motiva vode sa svakodnevnim ljudskim aktivnostima koje pjesnikinja opisuje u svojim stihovima. Skladatelj nastoji slijediti zvučnost i ritmičnost samog teksta, te podređuje oblikovanje glazbe slogovnoj i zvučnoj strukturi stihova. Iako ne počiva na folkloru, zavičajnost je blago dotaknuta na samom kraju ciklusa, gdje se u harmonizaciji skriva asocijacija na slavonski melos, namijenjena onome tko ju želi čuti.
Bruno Vlahek: Ad futurum! Osim što program ovog koncerta naglašava osječke glazbene vrijednosti na kojima se temelji glazbena kultura u gradu, on predstavlja i korak prema budućnosti, što proklamira i sam naslov skladbe Brune Vlaheka, koju je po narudžbi skladao za VA Brevis povodom otvorenja koncertne dvorane. Tijekom svoje tridesetogodišnje karijere, osim kao pijanist, Vlahek se uspio nametnuti i kao skladatelj, koji svoj glazbeni jezik temelji na vezi samog izvođača i skladbe. Pri tome veliku važnost daje eksperimentu, a vidljiva je i fascinacija minimalističkim izričajem i neoklasicističkim pristupom izgradnji forme. Za tekstualni predložak u skladbi Ad futurum! za četiri solista, ženski zbor, klavir i udaraljke op. 68 Vlahek se okrenuo antičkom uzoru: Flaku Kvintusu Horaciju i njegovim Odama, no latinskom je tekstu dodao i njemačke, mađarske i hrvatske riječi, očito se oslanjajući na
multikulturalnu povijest Osijeka. Klasičnom sastavu djevojačkog zbora, vokalnih solista i klavira dodao je i bongose, a oštra i izrazito ritmična potka cijele skladbe vrlo efektno podržava ključne riječi: budućnost, grad, umjetnost i glazba, što je svojevrsni credo ukupnog projekta izgradnje koncertne dvorane i stvaranja glazbene kulture grada. Završna kulminacija nad riječima urbe et musica definitivno naglašava orijentiranost prema budućnosti.
Davor Dedić: Moj Osijek u meni
Skladba Moj Osijek u meni nije novi aranžman evergreena osječkog skladatelja Branka Mihaljevića, skladbe Moj Osijek koju nazivaju i neslužbenom himnom grada, već skladba koja je inspirirana njome. Osim nezaobilazne triolske melodije u dvije dobe koja upućuje na original, malo toga je bazirano na predlošku, a cijela skladba koncipirana je kao Dedićev dijalog s originalom. U skladbi je vidljivo dobro poznavanje zabavne glazbe kojoj pripada originalna Mihaljevićeva partitura, no izbjegavanje uobičajenih formula pri oblikovanju djela i dodavanje latinskog prijevoda stihova dovode skladbu u vezu s prilikom za koju je nastala i simbolički povezuju povijest, sadašnjost i budućnost osječke glazbene priče.
Koncert je moguće pogledati putem poveznice na You Tube kanalu Kulturnog centra Osijek.
Stručni osvrt dr. sc. Mirne Sabljar dostupan je u Vijencu, književnom listu za kulturu, umjetnost i znanost, br. 798. (10. listopada 2024.
Fotografije: Kristijan Cimer