U sklopu 63. Glazbene tribine Hrvatskoga društva skladatelja, održane od 23. do 25. listopada 2026. u Osijeku, prof. dr. sc. Antoaneta Radočaj-Jerković sudjelovala je na panel-raspravi „(Ne)vidljiva snaga zbora“, posvećenoj aktualnom položaju zborske umjetnosti u hrvatskom glazbenom i kulturnom životu, njezinu umjetničkom potencijalu te izazovima s kojima se zborski ansambli susreću u suvremenom društvenom i institucionalnom okruženju.
Panel-raspravu, održanu 23. listopada u Kulturnom centru Osijek, vodila je muzikologinja Jana Haluza. Uz Antoanetu Radočaj-Jerković, u razgovoru su sudjelovali prof. art. Jasenka Ostojić, prof. dr. art. Dragana Jovanović, prof. art. Tomislav Fačini, Ivan Ščepanović i skladatelj Branko Okmaca. Okupljajući predstavnike dirigentske, izvođačke, skladateljske i muzikološke struke, rasprava je otvorila prostor za razmjenu stručnih i umjetničkih iskustava te promišljanje različitih aspekata suvremenoga zborskog djelovanja.
Sudjelovanje Antoanete Radočaj-Jerković na panelu posebno je značajno s obzirom na njezino dugogodišnje umjetničko, pedagoško i znanstveno djelovanje u području zborske umjetnosti. Kao dirigentica, glazbena pedagoginja i sveučilišna profesorica, svojim je radom ostvarila značajan doprinos razvoju zborskog muziciranja, afirmaciji suvremene zborske literature te povezivanju obrazovnoga, umjetničkog i profesionalnog segmenta zborskoga djelovanja. Njezino iskustvo obuhvaća rad s različitim zborskim sastavima, međunarodnu koncertnu djelatnost, suradnju sa skladateljima te poticanje nastanka i izvedbe novih glazbenih djela.
Sam naslov panela, „(Ne)vidljiva snaga zbora“, simbolički upućuje na svojevrstan paradoks suvremene zborske scene: zborovi su brojni, umjetnički aktivni i često međunarodno prepoznati, no njihova se umjetnička vrijednost, profesionalni potencijal i stvarni doprinos nacionalnoj glazbenoj kulturi ne prepoznaju uvijek u odgovarajućoj mjeri. Među važnim pitanjima koja se nameću u tom kontekstu jest i potreba za jasnijim razlikovanjem organizacijskoga i pravnog statusa zborskih ansambala od njihove stvarne umjetničke razine, kao i za primjerenijim vrednovanjem njihovih umjetničkih rezultata, programskih koncepcija i doprinosa suvremenoj glazbenoj produkciji.
Posebnu važnost takva rasprava ima u kontekstu odnosa skladateljskoga stvaralaštva i izvođačke prakse, mogućnosti afirmacije nove zborske literature te stvaranja poticajnijega okruženja za razvoj zborskih ansambala. Zborska umjetnost pritom se ne promatra samo kao važan segment glazbenoga obrazovanja i kulturnoga amaterizma, nego i kao autonomno umjetničko područje s vlastitim izvedbenim, interpretativnim i produkcijskim potencijalima.
Sudjelovanje na panelu „(Ne)vidljiva snaga zbora“ bilo je prilika za aktualiziranje pitanja koja su od posebne važnosti za budućnost zborske umjetnosti u Hrvatskoj, osobito njezino institucionalno pozicioniranje, umjetničko vrednovanje i vidljivost u nacionalnom kulturnom prostoru. Ujedno je potvrdilo važnost kontinuiranoga dijaloga između skladatelja, dirigenata, izvođača i glazbenih stručnjaka u promišljanju mogućnosti daljnjega razvoja i afirmacije hrvatske zborske scene.
Panel je održan u okviru 63. Glazbene tribine Hrvatskoga društva skladatelja, manifestacije koja okuplja skladatelje, izvođače, muzikologe i druge glazbene stručnjake te otvara prostor za predstavljanje suvremenoga glazbenog stvaralaštva, umjetničku suradnju i rasprave o aktualnim pitanjima hrvatske glazbene umjetnosti.



