Izbor iz znanstvenih radova
The Contribution of Choral Cultural-Artistic Amateurism in Slavonia to the Development of the Cultural Life of Towns in Eastern Croatia, in the Past and Today
Abstract/Sažetak:
Od vremena intenzivnoga razvoja pokreta kulturno-umjetničkoga amaterizma u Hrvatskoj s kraja 19. stoljeća zborni amaterizam smatran je izuzetno važnim zbog primjetnih izvanglazbenih implikacija u vidu utjecaja na oblikovanje kulturne klime sredine. Svrha rada bila je ustanoviti postoji li utjecaj zbornoga kulturno-umjetničkoga amaterizma na razvoj kulturnoga života gradova Slavonije. Rad stavlja u odnos povijesno djelovanje i doprinos amaterskih pjevačkih društava nastalih krajem 19. i početkom 20. stoljeća s područja istočne Hrvatske s njihovim današnjim doprinosom u kreiranju kulturnoga života gradova u kojima djeluju.
Conclusion/Zaključak:
“The historical overview and the analysis of the current contribution of the observed societies to the culture of their respective communities revealed that all societies were established with the goal to provide cultural (musical) values driven by the need to strengthen the Croatian national identity. In this regard, the core of their repertoires was entrenched in fostering Croatian song, language, and tradition by setting it apart from the dominant German and Hungarian influences exerted at the end of the 19th century. The societies were established and financially supported by affluent intellectuals and membered by singers from various social backgrounds (priests, attorneys, medical doctors, tradespeople, craftspeople, and workers) joined by a common interest in the art of music and their personal singing facilities. The challenges brought by the world wars invariably suspended their activities due to the smaller number of active members and general scarcity. Despite such crises and hardships, the enthusiasm and impulse of the observed societies’ members to preserve the cultural values of their communities managed to restore the societies and safeguard their continuance. This is solely owed to the fact that these societies rep- resent the fundamental and critical culture and performance identity of their town or city. In the post-World War II period, singing societies underwent a transformation conditioned by the socialist and communist ideologies: pre-war repertoires that celebrated Croatian identity were suddenly required to include pieces colored with anti-fascism, national liberation, brotherhood and unity, and similar communist ideals. The flexibility of certain societies in these new-found directions allowed their activity to continue. Others either underwent a restructuring and renaming to continue to exist or ceased entirely. The selfsame aspirations that underlie the establishment of the societies in the 19th century were the driving force behind their resurgence amid Croatia achieving independence in the 1990s. The aspirations to strengthen the Croatian national cultural identity prompted the need to strengthen choral societies that could contribute to the preservation of national and regional consciousness and belonging. Insight into the past and present of the societies has shown that the leaders of the societies in the past and today were prominent in the cities in which the societies operated. These are conductors, composers, and music teachers who have created and improved the cultural life of their cities through professional work. Their actions are woven into the identity of the society within the time in which they operated and are differently visible regarding the social circumstances in which they worked. Sometimes the circumstances were more favorable, and sometimes, like today, the circumstances were very challenging. Nevertheless, it is noticeable that the societies experienced progress and growth in times when they were musically led by conductors recognized by their profession as important musical names in Slavonian cities covered by the research. Nowadays, singing societies exist to serve a larger purpose. Choirs propel the musical culture of the communities in which they are active and which they represent. Their repertoires rarely carry a national component. Due to the lack of suitable modern Croatian choral literature, they mostly perform foreign pieces. Though not necessarily unfavorable, especially given the exceptional world choral literature, it affects partial loss of the societies’ century-long cultural mission. In their past, motivated by the need to form a national identity, societies commissioned pieces from Croatian authors, thereby supporting the development of Croatian choral art. Premiere performances were ordered for anniversary concerts, and ceremonial concerts were often attended by composers, often in the role of conductors or hon- orary members. From the list of names of composers who wrote new compositions for these societies, the following stand out: Franjo Kuhač, Nikola Faller, Rudolf Matz, Anton Dobronić, Zlatko Špoljar, Franjo Dugan Jr., Milo Cipra, Kamilo Kolb, Ruldof Taclik, Josip Kamnikar, Vladimir Stahuljak, Ivan pl. Zajc, Franjo Vilhar, etc. Thanks to the performance and commissions of new compositions, the societies have contributed to the advancement of choral art in Croatia. Such a principle is nowadays almost entirely lost. Only conductors of two societies stated that they occasionally commissioned new compositions from Croatian composers, which they then premiered. The absence of core funding affects the depletion of the body of Croatian choral literature. Circumstances of diminishing financial support, unsettled property rights issues of societies’ premises, the unfavorable professional status of society directors, and the frequently poor community sense for the soci- eties’ efforts are genuine threats perceived invariably by all the observed societies. Despite this, the societies continue their activities by virtue of the enthusiasm and the altruistic devotion of individuals. They are the members of the societies who regularly invest their private time into preparing repertoires for the community, i.e., the audience (and its needs) who selflessly support their endeavors. In analyzing the past and present of the societies, we cannot escape the impression that their continued activity has unquestionably earned them a far better status than the one they currently have. (Radočaj-Jerković et al., 2022, 86-87).
Autor:
Antoaneta Radočaj-Jerković, Martina Proleta, Berislav Jerković
Diacovensia: teološki prilozi, 2022.
Diacovensia vol. 30 (2022) 71-89
Key words/Ključne riječi:
choirs, choral conductors of Eastern Croatia, cho- ral cultural-artistic amateurism, choral singing, community culture, music in Eastern Croatia, musical heritage, singing societies.
Radočaj-Jerković, A., Proleta, M. i Jerković, B. (2022). The Contribution of Choral Cultural-Artistic Amateurism in Slavonia to the Development of the Cultural Life of Towns in Eastern Croatia, in the Past and Today. Diacovensia, 30 (1), 71-89. https://doi.org/10.31823/d.30.1.4
CHORAL SINGING AND THE SUBJECTIVE SENSE OF LIFE SATISFACTION
Abstract/Sažetak:
Leisure has a rich social, psychological and educational potential. Choral singing is one of the most common organized musical leisure activities, which is, according to numerous studies, in addition to the obvious primary musical function, unattributed to various psychological, therapeutic, educational and other benefits. This paper presents the results of research aimed at determining the relationship between quality leisure time spent participating in choir activities, determinants and dimensions of subjective and psychological well-being and elements characteristic of the sense of life satisfaction (global and situational). The aim of the research was to determine the level of the subjective feeling of life satisfaction of choir singers, to point out possible benefits arising from active and organized music engagement in choirs and to check whether there is a connection between these activities and the subjective sense of life satisfaction in active singers of different ages, genders, and professional or amateur groups. The results indicate that choir singers show a relatively high level of life satisfaction and that there are certain differences in relation to their age, gender and status, but not in relation to the duration of their participation in the activity.
Conclusion/Zaključak:
“Singing is generally accepted to be a positive activity. There are many say- ings that support this claim, such as bad people don’t sing, those who sing think no evil, those who want to sing, will always find a song and others. Exploring the sense of life satisfaction in people who actively participate in choir ac- tivities, an attempt was made to establish how much and in what way these people consider themselves satisfied with their lives. Taking into account the activity theory and the fact that respondents are involved in an activity that interests them, that they have chosen and that fulfills and satisfies them in a way that they have decided to participate in it for many years, we studied the global and situational satisfaction associated with recent choral successes of the surveyed singers. The results showed that the respondents were indeed satisfied and accomplished individuals. None of the claims were rated negative on average. Although in the Croatian society there is a general impression of prevalent feelings of dissatisfaction and pessimism in the general population, choir singers have confirmed their mostly positive attitude towards life, most often choosing positively oriented statements – I mostly agree and I fully agree. Therefore, it can be concluded that the first hypothesis was confirmed (choral singers consider themselves to be satisfied with life), which is evident from the highly rated answers, and that the second hypothesis (about the differences in choir singers’ satisfaction with regard to gender, age and the status of the respondents, but not in relation to the duration of the activity) was partly con- firmed. In relation to gender, there was a statistically significantly stronger life satisfaction among female singers in several statements and in the overall re- sults related to situational satisfaction. In relation to age, the results indicated a statistically more significant satisfaction in younger respondents. In relation to the status of musicians, a statistically more significant satisfaction was proven among professional singers compared to amateur singers. The results did not confirm the existence of a statistically significant difference in satisfaction among respondents in relation to the duration of activities (from one year to over 20 years of participation), so based on this research it would be wrong to conclude that choral singing contributes to strengthening participants’ sense of life satisfaction, but the results can be uses as a basis for future, more specifi- cally structured research. There is no doubt that participating in an activity in which an individual feels the support of a community of people of the same or similar interests who work together to achieve the set goals, and succeed in these efforts (situational satisfaction), has the potential to contribute to instant emotional fulfillment that can be transferred to general (global) life satisfac- tion as well. In this regard, it is necessary to constantly expand the range of research on possible benefits of choral singing, in order to effectively achieve the full potential of the activity and to implement such knowledge in improv- ing the work of ensembles” (Radočaj-Jerković, 2022, 203-204).
Autor:
Antoaneta Radočaj-Jerković
Nova prisutnost: časopis za duhovna i intelektualna pitanja, 2022.
Nova prisutnost 20 (2022) 1, 193-205
Key words/Ključne riječi:
amateur musicians; choir; leisure; professional musicians; well- being.
Radočaj-Jerković, A. (2022). Choral Singing and the Subjective Sense of Life Satisfaction. Nova prisutnost, XX (1), 193-204. https://doi.org/10.31192/np.20.1.13.
UTJECAJ ERASMUS+ PROGRAMA NA JAČANJE KAPACITETA VISOKIH UČILIŠTA U UMJETNIČKOM PODRUČJU: PRIMJER DOBRE PRAKSE HEALING PROJEKT
Abstract/Sažetak:
Internacionalizacija i inovativnost značajno utječu na područje visokog obrazovanja u umjetnosti. Europska komisija osmislila je putem Erasmus+ program niz aktivnosti kojima je cilj podržati internacionalizaciju, modernizaciju i dostupnost visokih učilišta partnerstvima iz različitih zemalja. Strukturiranom suradnjom kroz projekte jačanja kapaciteta, kao dijela ključne aktivnosti 2 Erasmus+ programa, poboljšava se kvaliteta visokog obrazovanja. Osim toga ciljevi projekata jačanja kapaciteta su i povećanje razina kompetencija i vještina na visokim učilištima razvojem novih i inovativnih obrazovnih programa, jačanje kapaciteta za upravljanje, vođenje i inovacije te internacionalizacija visokih učilišta. U skladu s tim u radu će se prikazati osnovni podaci o Erasmus + programu s na- glaskom na projekte jačanja kapaciteta. Kao primjer dobre prakse predstavit će se trogodišnji Erasmus+ projekt: Developing a Multidisciplinary Diploma on Art Therapy in Health Education / HEALING te će se prikazati na koji način se umjetnost i inovativnost mogu spojiti i financirati kroz projekte jačanja kapaciteta. U radu će biti dane osnovne informacije o projektu, predstavljen konzorcij, ciljevi projekta, načini suradnje osoblja iz partnerskih zemalja. Poseban naglasak bit će na aktivnostima pro- jekta kako bi se uočilo na koji način će iste doprinijeti povećanju razine kompetencija i vještina sudionika projekta i šire zajednice razvojem novih i inovativnih obrazovnih programa.
Conclusion/Zaključak:
“Erasmus+ program nudi niz mogućnosti za financiranje projekta s ciljem jačanja kapaciteta ustanova u visokom obrazovanju. Unatoč velikim do- stupnim sredstvima, koja iz godine u godinu rastu, iz analiziranih poda- taka vidljivo je kako samo tri sveučilišta imaju projekte jačanja kapaciteta kao nositelji. Ukoliko se promatra područje umjetnosti, samo je Akademi- ja za umjetnost i kulturu u Osijeku partner na takvom projektu.Iz predstavljanog projekta vidljiv je pozitivan utjecaj projekta na ustanovu iz više aspekata, od profesionalnog razvoja nastavnog i administrativnog osoblja do umrežavanja na međunarodnoj razini. Upravo je to razlog zbog čega bi više ustanova trebalo koristiti Erasmus+ program za financiranje projekata. Postavlja se pitanje: Koji je razlog tome da su samo tri sveučilišta u Hrvatskoj nositelji projekta Erasmus + u okviru aktivnosti jačanja kapa- citeta? Kako bi se došlo do spoznaja, trebalo bi dodatno provesti ispitivanje korisnika programa (nositelja i partnera) te saznati što ih motivira u prijavi projekta, odnosno kako motivirati dionike koji su do sada sudjelovali na projektima jačanja kapaciteta kao partneri, da se okušaju kao prijavitelji. Osim toga, bilo bi uputno, na temelju rezultata predstavljenog projekta, istražiti utjecaj rezultata na kvalitetu nastave i prijavu budućih partner- skih projekata s međunarodnim institucijama što bi zasigurno bio poticaj svim ustanovama iz područja umjetnosti i kulture da sudjeluju u ovakvim projektima.” (Matić, Radočaj-Jerković, 2022, 189-190).
Autori:
Antonija Matić i Antoaneta Radočaj-Jerković
Inovativne metode poučavanja u umjetnosti, Zbornik radova s 3. međunarodnog znanstvenog i umjetničkog simpozija o pedagogiji u umjetnosti, 2022.
Nova prisutnost 20 (2022) 1, 193-205
Key words/Ključne riječi:
Erasmus+ program, projekti jačanja kapaciteta, HEALING projekt, inovativnost.
Matić, A., Radočaj-Jerković, A. (2022). Utjecaj ERASMUS+ programa na jačanje kapaciteta visokih učilišta u umjetničkom području: primjer dobre prakse HEALING projekt. Inovativne metode poučavanja u umjetničkom području, U: Radočaj-Jerković, A., Mililnović, M. (ur). Osijek: Akadademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, 180-192.
ANALIZA PRIMJENE NASTAVNIH STRATEGIJA U VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI UMJETNIČKOG PODRUČJA
Sažetak:
U radu je prikazano istraživanje koje je bilo provedeno s ciljem analize primjene nastavnih strategija – metoda i postupaka, oblika rada na nastavi, kao i postupaka vrednovanja i ocjenjivanja studentskih postignuća – na jednom većinski umjetničkom visokom učilištu u sastavu javnog sveučilišta s područja Republike Hrvatske. Iz rezultata istraživanja razvidno je da je visokoobrazovna nastava oblikovana na suvremenim didaktičkim načelima s dominantnom paradigmom nastave usmjerene na studenta u kojoj se studente potiče na preuzimanje aktivne uloge u procesu učenja. Također, procesi poučavanja u umjetnosti su individualizirani, a praćenje rada i vrednovanje napretka studenata sustavno. Uočeno je da u umjetničkoj nastavi postoji određena terminološka nedosljednost u korištenju pojedinih didaktičkih pojmova jer je visokoškolska umjetnička nastava preuzela tradicionalnu didaktičku terminologiju prikladniju oblikovanju nastave u znanstvenom području. Kroz dobivene rezultate aktualizirana je potreba za pojmovnim redefiniranjem u kojemu bi se istaknule i objasnile specifičnosti koje proizlaze iz prirode umjetničkog procesa, a povezane su sa specifičnostima svakog pojedinog umjetničkog polja. Dobiveni rezultati otvaraju uvid u pojedine prednosti i nedostatke umjetničke visokoškolske nastave. Osim boljem razumijevanju umjetničke nastave, oni mogu doprinijeti i budućem sistematiziranju nastavnoga rada na umjetničkim fakultetima, osobito u dijelu koji se odnosi na organizaciju i vrednovanja kvalitete nastavnoga procesa.
Zaključak:
“Visokoškolska umjetnička nastava preuzela je tradicionalno prisutnu didaktičku nomenklaturu prikladniju oblikovanju nastave u znanstvenom području, prilagodivši ju pritom svojim specifičnostima. Takav pristup posljedica je višegodišnjeg prilagođavanja umjetničke nastave znanstveno orijentiranom visokoškolskom sustavu u kojemu je postalo prihvatljivije da se različiti obrazovni procesi nazivaju istim imenima, a izvode u potpunosti različito, nego da se ta različitost istraži i prizna. Umjetničkoj je nastavi potrebno didaktičko redefiniranje koje bi se istaknulo i objasnilo specifičnosti koje proizlaze iz prirode umjetničkog procesa i povezane su sa specifičnostima svakog pojedinog umjetničkog polja. Već samo terminološko definiranje kategorija kolegija na umjetničkim studijima na ranije navedene četiri osnovne kategorije, a prema kojem umjetnički kolegiji ili umjetnički radovi nisu stručni ni praktični nego umjetnički, ukazuje na to u kojem bi smjeru takvo didaktičko strukturiranje trebalo ići. Iz rezultata istraživanja, bilo je moguće uočiti koji su to elementi koji se razlikuju u odnosu na oblikovanje nastavnoga procesa u različitim područjima. Razvidno je da je nastava oblikovana na suvremenim didaktičkim načelima aktivnog odnosa studenata prema nastavnom sadržaju, da su procesi poučavanja u umjetnosti često individualizirani, a praćenje rada i vrednovanje napretka studenata kontinuirano. Nastavnici koriste specifične nastavne aktivnosti kao što su stvaranje – umjetnička kreacija, uvježbavanje i praktični rad, ali se te metode i oblici u izvedbi znatno razlikuju. Istraživanje je pokazalo da se potencijal umjetničkog istraživanja kao oblik nastavnoga rada nedovoljno koristi u glazbenoj i likovnoj umjetnosti, dok je ono prisutnije u kazališnoj i primijenjenoj umjetnosti. Slično je i s metodom rada na tekstu, pri čemu bi se u različitim umjetnostima tekst trebao tretirati različito. Uvježbavanje je nastavna aktivnost karakteristična za sva polja umjetnosti te bi u budućim istraživanjima valjalo dodatno istražiti potencijal i implikacije koje proizlaze iz djelotvorne mentorske i samostalne primjene. Iako je iz odgovora nastavnika uočeno, kroz njihove različite odabire nastavne metode koje koriste, da oni podrazumijevaju raznovrsne situacije u poučavanju i načine aktiviranja studenata za ostvarivanje ciljeva te da su svjesni potrebe korištenja različitih načina prenošenja znanja, razvidna je terminološka nedosljednost, ali i pojmovna dualnost.
Dobiveni rezultati otvaraju uvid u neke od prednosti i nedostatke umjetničke visokoškolske nastave te mogu doprinijeti budućem vrednovanju, planiranju i sistematiziranju nastavnoga rada na umjetničkim fakultetima, osobito u dijelu koji se odnosi na normiranje rada nastavnika, organizaciju nastave, vrednovanje kvalitete nastavnog procesa te ocjenjivanje studentskih postignuća. Osobito vrijedan doprinos očituje se u činjenici da rezultati istraživanja mogu poslužiti kao osnova u planiranju, razvijanju i akreditiranju novih studijskih programa u području umjetnosti, kao i za reviziju aktualnih i to prema kriterijima koji podjednako zadovoljavaju postojeći sustav visokog obrazovanja i karakteristika su svake umjetničke struke. Zaključci ukazuju na potrebu tipološkog definiranja specifičnih strategija, metoda i oblika umjetničko-nastavnog rada s ciljem unaprjeđenja cjelokupnog nastavnog proce- sa. Sustav vrednovanja i provjere studentskih postignuća također je moguće dodatno razraditi i uskladiti s funkcionalnom odnosno procesnom usmjerenošću umjetničke nastave kako bi u potpunosti održavao razinu realizacije ishoda učenja” (Radočaj-Jerković, Škojo, 2021: 264-266).
Autori:
Antoaneta Radočaj-Jerković; Tihana Škojo
Metodički ogledi, 2021.
Metodički ogledi: časopis za filozofiju odgoja, Vol.28 No. 1, 2021 243-269
Ključne riječi:
nastavne strategije umjetničko-nastavnoga rada; nastavnici visokog učilišta; visokoškolska umjetnička nastava
“Umjetničkim nastavnim metodama… zajedničko je da su procesno orijentirane, podrazumijevaju snažnu prisutnost nastavnika u svojstvu moderatora procesa, permanentnu introspekciju i refleksivnost studenata te konstantnu dvosmjernu evaluaciju svih segmenata studentskog rada.”
(Radočaj-Jerković, Škojo 2021: 246-247)
Radočaj-Jerković, A., Škojo, T. (2021). Analiza primjene nastavnih strategija u visokoškolskoj nastavi umjetničkog područja. Metodički ogledi : časopis za filozofiju odgoja, 28 (1), 243-269.
ZBORSKO PJEVANJE KAO OBLIK NEFORMALNOG UČENJA I NJEGOV UTJECAJ NA FORMIRANJE DJEČJIH GLAZBENIH PREFERENCIJA
Sažetak:
U desetogodišnjoj primjeni otvorenog modela u nastavi je Glazbene kulture u primarnom obrazovanju, osim slušanja glazbe i usvajanja muzikoloških sadržaja, pjevanje utvrđeno kao najčešća izabrana aktivnost. Zanimanje za tu aktivnost u nižim razredima nadovezuje se na sustavno i kvalitetno provođenje pjevanja u predškolskim ustanovama i u aktivnosti zborskog pjevanja. Organizirane su aktivnosti zborskog pjevanja, kao dio neformalnog učenja glazbe, zbog brojnih pozitivnih karakteristika najprisutniji oblik izvannastavnog stjecanja glazbenog znanja i razvoja glazbenih sposobnosti kod djece predškolskog uzrasta i učenika. U aktivnostima zborskog pjevanja glazbenim se i pjevačkim razvojem učenika sustavno djeluje na razvoj njihovih glazbenih preferencija te se utječe na formiranje stavova o estetski vrijednoj glazbi. U radu je predstavljeno istraživanje koje je provedeno u rasponu od godinu dana s ciljem ispitivanja glazbenih preferencija učenika primarnog obrazovanja te utvrđivanja utjecaja strukturirane glazbene poduke unutar pjevačkog zbora na glazbene preferencije.
Zaključak:
“U radu se zaključuje da pjevački zbor, iako mu to nije pri- marna funkcija, utječe na oblikovanje glazbenih preferencija učenika. Rezultati obaju istraživanja iz 2016. i 2017. pokazali su da učenici koji pohađaju pjevački zbor iskazujuveći interes prema gotovo svim kategorijama istraženih glazbenih stilova (osim hrvatske tradicijske glazbe), a posebno u području umjetničke glazbe i umjetničke glazbe za djecu. Razlog tomu nalazi se u činjenici da su učenici koji i u slobodno vrijeme sudjeluju u strukturiranim glazbenim aktivnostima znatno češće izloženi raznolikim glazbenim sadržajima, pa tako i onima koji uključuju umjetničku glazbu. Takav je rezultat dobar putokaz glazbenim pedagozima na koji način ostvariti i poticati interes prema umjetničkoj glazbi, osobito ako se u obzir uzme i činjenica da je istraživanje pokazalo kako su djeca koja ne pohađaju zborsko pjevanje pri prvom mjerenju dok su još bila u ustanovi predškolskog odgoja bila otvorenija prema kategoriji umjetničke glazbe u odnosu na rezultate drugog mjerenja u vrijeme kada su započeli s glazbenim obra- zovanjem u okviru nastave Glazbene kulture. Rezultati su također pokazali porast zanimanja prema svim vrstama popularne glazbe, što se može objasniti dostupnošću i snažnijim utjecajem medija koji jačaju kako djeca odrastaju, stoga ga nije potrebno dodatno razvijati na nastavi. Činjenica kako su obje skupine učenika pokazale porast sviđanja prema dječjoj umjetničkoj glazbi ide u prilog činjenici da je estetski odgoj moguće ostvariti putem sustavnijeg djelovanja upravo u tom području. Razlozi porasta preferencija obiju skupina učenika prema dječjoj umjetničkoj glazbi možda leže u činjenici što su podjednako i u okviru pjevačkog zbora i u okviru nastave Glazbene kulture učenici češće bili izloženi toj vrsti glazbe.
Rezultatima istraživanja utvrđeno je da neformalne glazbene aktivnosti u okviru rada dječjih pjevačkih zborova mogu doprinijeti ostvarenju estetskih zadataka glazbenog odgoja, stoga je taj potencijal potrebno identificirati teprimijeniti i u redovnoj nastavi Glazbene kulture” (Radočaj-Jerković, Škojo, Milinović, 2018:327).
Autori:
Antoaneta Radočaj-Jerković; Tihana Škojo; Majda Milinović
Školski vjesnik, 2018.
Školski vjesnik: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, Vol.67 No. 2, 2018 311-330
Ključne riječi:
glazbene preferencije, neformalno glazbeno učenje, zborske aktivnosti
“S obzirom na vrstu poduke rezultati istraživanja pokazuju da se učenicima koji pohađaju dječji pjevački zbor statistički značajno više sviđaju glazbeni primjeri umjetničke glazbe (M=2.58) i dječje umjetničke glazbe (M=2.80) u usporedbi s učenicima koji pohađaju samo nastavu Glazbene kulture u osnovnoj školi.”
(Radočaj-Jerković, Škojo, Milinović 2018:317)
Radočaj-Jerković, A., Škojo, T., Milinović, M. (2018) Zborsko pjevanje kao oblik neformalnog učenja i njegov utjecaj na formiranje dječjih glazbenih preferencija. Školski vjesnik : časopis za pedagoška i školska pitanja, 67 (2), 311-330.
OBLICI I STILOVI KOMUNICIRANJA DIRIGENTA S PJEVAČKIM ZBOROM
Sažetak:
Rad problematizira pitanje različitih oblika i stilova komunikacije koja se odvija u kontek-stu dirigentova rada s pjevačkim zborom. Autorica dovodi u odnos karakteristične osobine komuniciranja dirigenta s ansamblom s općim karakteristikama nastavne, ali i drugih vrsta komunikacija te navodi obilježja različitih oblika komunikacije između dirigenta i pjevačkog zbora, usmjeravajući se na obrazloženje elemenata verbalnog komuniciranja, komuniciranja demonstracijom pjevanja ili sviranja te specifičnih neverbalnih oblika komuniciranja kao što su dirigiranje, taktiranje, dirigentska mimika, držanje i drugo. Također, kao važna dimenzija dirigentskog komuniciranja navodi se pojavnost različitih stilova u vođenju pjevačkih ansam-bala koje je moguće uočiti upravo na temelju stila komunikacije voditelja sa skupinom. Tako se u radu navode karakteristike autoritativnog, demokratskog i inovativnog stila vođenja pjevačkoga zbora. Kao optimalan stil vođenja predlaže se tzv. inovativni stil (Amato Neto, J., 2005; Emmons, S. i Chase, C., 2006) u kojem se dirigent odnosi prema pjevačima kao prema članovima tima s kojima zajedničkim naporima podjednako djeluje na ostvarenju umjetničkih – glazbenih, odgojnih i društvenih ciljeva. Karakteristike su takva stila komuniciranja preciznost, jasnoća, nedvosmislenost, iskrenost, empatičnost, aktivno slušanje i uvažavanje mišljenja sugovornika, humor i pozitivno orijentiran pristup prema pjevačima i radu te kompetentno korištenje neverbalnih oblika komunikacije karakterističnih za dirigentski poziv
Zaključak:
“Temeljna zadaća dirigenta jest prenošenje glazbene ideje ansamblu, što znači da dirigent komunicira ideju izvedbe izvođačima. U radu s pjevačkim zborom di-rigent i pjevači prolaze različite faze pripreme, stoga se i oblici komuniciranja razlikuju u odnosu na različitost trenutnih zadataka. Dominacija jednog oblika komuniciranja u odnosu na drugi ovisit će o nizu faktora, od kojih valja izdvojiti sljedeće: razina glazbene obrazovanosti pjevača, dob pjevača, razina motiviranosti za učenje, trenutna faza učenja i uvježbavanja skladbe (je li učenje tek započelo ili je riječ o fazi izvedbe), priroda skladbe, dirigentov stil vođenja i drugo. Stilovi vođenja i oblici komuniciranja koji su navedeni u ovom članku polaze od pretpostavke da se komunikacija zborskog dirigenta s ansamblom temelji na metodama, tehnikama i strategijama poučavanja i vođenja koje pronalazimo u primarno učiteljskom te u menadžerskom (liderskom) djelovanju i postupanju. To je primjetno osobito u onom području dirigentske djelatnosti koja se odnosi na učinkovitost rada, poticanje motivacije pjevača, planiranje i realizaciju za- jedničkih ciljeva, upravljanje ljudskim potencijalima i slično. Emmons i Chase (2006) posebno istuču važnost dirigentovih rukovodstvenih i komunikacijskih vještina, za koje smatraju da su nenadoknadiv element pri poticanju kvalitetne interakcije u glazbenoj izvedbi. Autorice smatraju da je dirigentova sposobnost da jasno komunicira svoju glazbenu viziju pjevačima podjednako važna kao i sve ostale njegove osobine, znanja i vještine. S tim u vezi, zaključujemo kako je komunikaciju u okviru zborskih pokusa potrebno učiniti što svrhovitijom, lišiti je suvišnih verbalizama, usmjeriti se na kvalitetnije, demonstracijske oblike komuniciranja te uvježbati tehnike i stilove komuniciranja koji odražavaju inovativan, demokratičan, motivirajući i pozitivan dirigentski stil vođenja” (Radočaj-Jerković, 2018:411).
Autor:
Antoaneta Radočaj-Jerković
Zbornik radova s 2. međunarodnog znanstvenog i umjetničkog simpozija o pedagogiji u umjetnosti, 2017.
Ključne riječi:
pjevački zbor, dirigent, oblici komuniciranja, stilovi vođenja
“Komunikacija dirigiranjem, odnosno dirigentskom gestom, interaktivni je proces koji podrazumijeva treutnu reakciju i povratnu informaciju primatelja poruke (pjevača/zbora) kojom komunikatoru (dirigentu) potvrđuje razumijevanje primljenog”.
(Radočaj-Jerković, 2018: 408-409)
Radočaj-Jerković, A. (2018) Oblici i stilovi komuniciranja dirigenta s pjevačkim zborom.. U: Radočaj-Jerković, A. (ur.) Conference Proceedings Book 2nd International Scientific and Artistic Symposium on Pedagogy in the Arts: Communication and interaction of art and pedagogy, Osijek: Umjetnička akademija u Osijeku, 401-413.
Specifičnosti rada s dječjim pjevačkim zborovima u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima
Sažetak:
Rad donosi teorijski i stručni osvrt na problematiku rada s dječjim pjevačkim zborovima u školskom i izvanškolskom okruženju s posebnim naglaskom na sličnosti i razlike u pristupu i rezultatima aktivnosti. U sklopu radionica zborskoga pjevanja prikazani su glazbeni pokusi dječjeg zbora mlađe i starije školske dobi. Radionicama se željelo ukazati na važnost usvajanja elemenata vokalne tehnike kod najmlađih učenika te demonstrirati elemente ključne za prijelaz iz faze jednoglasnog u višeglasno pjevanje. Također, iznesen je osvrt na organizaciju i različite oblike i postupke rada s dječjim zborom, prikazane su metode koje pridonose procesima pjevačke impostacije dječjih glasova te je naglasak rada stavljen na izbor i interpretaciju repertoara umjetničke vrijednosti, osobito skladbi koje su sastavni dio. Pokus je uključivao demonstraciju i analizu prikladnih vokalno-tehničkih vježbi, aktivnosti i principa rada na stilski različitom repertoaru te je elemente ključne za planiranje, pripremu i realizaciju javnih zborskih izvedbi. Ključne riječi: dječji zbor, izvannastavne aktivnosti, izvanškolske aktivnosti, zborsko pjevanje, zborski pokus.
Zaključak:
“Ciljevi, zadaci, aktivnosti i uloge zborskoga pjevanja u školama ne razlikuju se od onih koje pronalazimo u izvaninstitucionalnom zborskom okruženju.Ključne razlike nalaze se u okolnostima u kojima se odvija pedagoški rad te u interpersonalnim i unutargrupnim odnosima koji su karakteristični za nastavni rad odnosno za aktivnosti slobodnog izbora.
Nastavnici trebaju težiti ostvarivanja vedrog i pozitivnog ozračja u nastavi zborskog pjevanja u školama jer će postizanje takve razredne klime utjecati na motivaciju učenika te pomoći u zadržavanju interesa za područje. Zajedničko stvaranje glazbe potiče uzajamnost i uvažavanje, a učenicima pruža mogućnost razvijanja osjećaja pripadnosti zajednici bez obzira nalazi li se ta zajednica u okviru škole ili izvan nje (Dissanayake, 2000).
Ipak, potrebno je naglasiti i određene prednosti koje su prisutne u radu u izvaninstitucionalnim pjevačkim zborovima,a očituju seu činjenici da se u rad zbora uključuju učenici znatnije motivirani za takvu vrstu aktivnosti. To ne znači nužno da je riječ o učenicima koji posjeduju izrazito višu razinu glazbenih sposobnosti. Također, učenici koji se odlučuju pristupiti zboru izvan škole, ukoliko zbor zadovolji njihova očekivanja, ostaju članovima zbora duži niz godina što u uvjetima kvalitetnog rada očekivano dovodi do znatnijeg napretka u kvaliteti njihovog pjevanja, ali isto tako u okolnostima nekvalitetnog rada može dovesti do zasićenja aktivnošću. Višegodišnje sudjelovanje učenika u zboru obavezuje voditelje na izradu individualiziranog kurikuluma za konkretnu skupinu pjevača te konstantno mijenjanje i prilagođavanje aktivnosti, oblika rada i repertoara za pjevanje. Takav pristup podrazumijeva neprekidno traganja i istraživanje novog repertoara koji će se svidjeti učenicima, a koji će pridonijeti razvoju njihovih glazbenih sposobnosti i vještina.
Objema skupinama zborova zajednička je i činjenica da se učenici za njih odlučuju jer ih primarno zanima glazba i žele se njome aktivno baviti. Budući da glazbena uloga pjevačkog zbora proizlazi iz skladbi koje se pjevaju, važno je posvetiti posebnu pažnju pjevačkom repertoaru i pri odabiru se pridržavati kriterija estetske, melodijsko-ritmičke, tekstualne i odgojne primjerenosti, a ti bi kriteriji ponovno trebali biti zajednički objema skupinama. (Ne)kvalitetno odabrane skladbe demotivirat će ili motivirati učenike, unazaditi ili razviti elemente vokalne tehnike i muzikalnosti, odmoći ili pomoći u stvaranju pozitivnih odnosa među učenicima te negativno ili pozitivno utjecati na kulturno-javnu ulogu zbora u školi i zajednici. Nastavnici zborovođe neće pogriješiti temelji li svoj odabir na umjetničkim skladbama, umjetničkom načinu pjevanja i ustrajavanju na glazbeno korektnom i pjevački lijepo oblikovanom izvođenju” (Radočaj-Jerković, Milinović, Papa, 2018: 106-107).
Autori:
Antoaneta Radočaj-Jerković; Majda Milinović; Anja Papa
Suvremeni pristupi nastavi glazbe i izvannastavnim glazbenim aktivnostima u općeobrazovnoj školi, 2018.
Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku
Ključne riječi:
dječji zbor, izvannastavne aktivnosti, izvanškolske aktivnosti, zborsko pjevanje, zborski pokus.
“Znatniji napredak u smjeru osuvremenjivanja područja zborskog pjevanja moguće je ostvariti odabirom novih nastavnih sadržaja, odnosno uvođenjem kvalitetnog recentnog pjevačkog repertoara koji će doprinijeti motivaciji učenika… te unapređivanjem glazbeno-stručnih i pedagoških kompetencija potrebnih za vođenje pjevačkih zborova kod nastavnika zborovođa.”
Radočaj-Jerković, A., Milinović, M, Papa, A. (2018:94) Radočaj-Jerković, A., Milinović M., Papa, A. (2018). Specifičnosti rada s dječjim pjevačkim zborovima u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. U: Šulentić Begić, J (ur.) Suvremeni pristupi nastavi glazbe i izvannastavnim glazbenim aktivnostima u općeobrazovnoj školi, Osijek: Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Faktori i okolnosti koje utječu na vrstu i smjer motivacije za pjevanje u školskim pjevačkim zborovima
Sažetak:
Nastava glazbe je tijekom povijesti bila najčešće usko povezana uz pjevanje. Školski zbor, tradicionalno gledano, predstavlja središnju izvannastavnu glazbenu aktivnost, no posljednjih godina primjetan je pad u kvaliteti te skupine pjevačkih ansambala. Neka istraživanja pokazuju da postoje uvjerenja učitelja i roditelja kako pjevanje u zboru utječe na poboljšanje socijalnih vještina učenika, njihovu druželjubivost i otvorenost. Također, smatra se da zborsko pjevanje razvija osjećaj samopouzdanja, odgovornosti, sklonosti za društveno koristan rad, kompetentnosti za rad u skupinama te na razvoj emocionalnih osobina kao što su empatičnost i emocionalna osjetljivost. Kako zborsko pjevanje osim glazbenog, pokazuje i velik odgojni te kulturno-socijalni potencijal važno je razmotriti čimbenike koji utječu na smanjenje učeničkog interesa za sudjelovanjem. S tim u vezi, autorice razmatraju pitanje motiviranosti današnjih učenika za pjevanje u školskim zborovima. Cilj istraživanja bio je utvrditi razloge zbog kojih se učenici najčešće odlučuju pristupiti pjevačkom zboru škole, ali i razloge i okolnosti koje dovode do odustajanja. U tu svrhu ispitano je mišljenje učenika i učitelja jer se željelo ustanoviti postoje li razlike u percepciji između skupina. Istraživanje je provedeno na uzorku od 989 učenika osnovnih i srednjih općeobrazovnih i glazbenih škola te 199 učitelja glazbe u općeobrazovnim i glazbenim školama s područja Republike Hrvatske. Rezultati pokazuju da učitelji dobro uočavaju faktore i okolnosti koje utječu na motivaciju učenika te da učenici koji se odlučuju za pjevanje u zboru to čine kako bi zadovoljili svoje glazbene afinitete, ostvarili potrebu za zajedništvom te osjećajem osobnog napretka i priznanja drugih.
Zaključak:
“Istraživanje je pokazalo da učenici pokazuju osobit interes prema aktivnostima iz područja koja se mogu obrazložiti kao aktivnosti usmjerene prema osobnom rastu i razvoju unutar grupe te prema zadovoljenju određenih afiniteta prema glazbi, pjevanju i zajedništvu. Većina omiljenih aktivnosti pripada području kulturne i javne djelatnosti školskog zbora te je vidljivo da učenici vrlo rado javno nastupaju, da ih u zbor privlači glazba koja se izvodi i mogućnost stjecanja i razvijanja prijateljskih odnosa s ostalim pjevačima. Kao primarni demotivatori pojavili su se organizacijski i socijalni utjecaji kao što su loš raspored i poremećeni odnosi među pjevačima i voditeljem. Također, istraživanje je potvrdilo da nema većih odstupanja u mišljenju učenika i učitelja o razlozima zainteresiranosti i nezainteresiranosti učenika za zborsko pjevanje, ali da su određena odstupanja prisutna s obzirom na vrstu škole u kojoj se aktivnost zborskoga pjevanja izvodi. Može se zaključiti kako postoje brojne neglazbene dobrobiti zborskog pjevanja koje ne treba smatrati jedinstvenima niti isključivo karakterističnima za tu aktivnost. Primjetno je da i druge kvalitetno strukturirane obrazovne, sportske, umjetničke i kulturne aktivnosti slobodnog vremena djece i mladih utječu na razvoj nekih od navedenih osobina. Da bi se ostvario osobni napredak učenika u grupnoj aktivnosti kao što je zbor, potrebno je pristupiti učenicima s identifikacijom njihovih individualnih potreba te uvažavanjem i poštovanjem individualnih sklonosti, mogućnosti i osobina. Pozitivno orijentirani odnosi među članovima zbora jedan su od preduvjeta stvaranja pozitivne klime zbora, stoga je važno poticati i održavati takvu vrstu odnosa među pjevačima. Pjevanjem u zboru učenici ostvaruju osobne unutarnje potrebe za glazbenim učenjem i usavršavanjem, na zadovoljenje učeničkih potreba za stjecanjem samopouzdanja, razvoja kvalitetnih socijalizacijskih obrazaca ponašanja, potvrđivanja elemenata vlastite vrijednosti u odnosu na grupu te ostalih sastavnica povezanih s osobnim rastom i razvojem. Identifikacija pozitivno orijentiranih elemenata intrinzične i ekstrinzične motivacije učenika za zborsko pjevanje ukazuje na velik i relativno nedovoljno iskorišten potencijal u glazbenom, odgojnom i kulturno-društvenom smislu. Ostvarenje navedenih potencijala primarno ovisi o kompetentnosti učitelja u području metodike rada s pjevačkim zborom te zadovoljenju minimalno nužnih, organizacijskih i materijalnih uvjeta za rad zbora” (Radočaj-Jerković, Milinović, 2017:197-198).
Autori:
Antoaneta Radočaj-Jerković; Majda Milinović
Buidling Experience and Meaning in Music Education / Petrović, Milena – Beograd : Fakultet muzičke umetnosti, 2017, 187-199
19th Pedagogical Forum of Performing Arts
Ključne riječi:
motivacija, izvannastavne aktivnosti, zborsko pjevanje, školski zborovi
“Iako je zborsko pjevanje snažno orijentirana skupna aktivnost, ostvarenje individualnih potencijala i interesa svakog člana unaprijedit će ukupne ishode rada. Stoga je potrebno poticati individualizaciju u radu sa zborom, osobito u dijelu koji se odnosi na ostvarenje odgojnih uloga zborskog pjevanja.”
(Radočaj-Jerković, Milinović 2017:193)
Radočaj-Jerković, A., Milinović, M. (2017). Faktori i okolnosti koje utječu na vrstu i smjer motivacije za sudjelovanje učenika u školskim pjevačkim zborovima. U: Petrović, M. (ur.) Buidling Experience and Meaning in Music Education, Beograd: Fakultet muzičke umetnosti, (187-199).
Music Teacher Education in Croatia – Changing Traditional Paradigms
Abstract:
The higher education for future music teachers is facing numerous challenges. The traditional educational system is heavily relying on secondary school music education which educates two main profiles of musicians, either future artists, or music theorists. Music theorists acquire music knowledge but are not primarily centred on learning about music itself (in terms of performing and competence). The requirements for enrolment into studies of music pedagogy include an evaluation of acquisition of theoretical music knowledge and only basic performing skills. This approach does no longer suit the realistic needs of the area which requires music teachers with immense musical performance, pedagogical, psychological, and organizational skills, therefore also the selection proceedings should be adjusted to current demands. The aim of this research was to explore the opinions of experienced teachers, regarding the purposefulness of completed higher education in relation to challenges they face daily in class, in order to offer a modern concept of future music teacher’s higher education based on their needs. The opinions of teachers regarding the traditional education concept and the importance of the content, which so far has not been implemented into study programs, have been researched. The results of the research showed that study programs of Music Pedagogy should be clearly profiled towards accomplishing equality between artistic- productive, creative, scientific and professional disciplines with an emphasis on expanding competences of independent artistic and scientific work, while the development of pedagogical competences of teachers should be integrated into all existing study programs.
Conclusion:
When talking about formal education of music teachers, and in the sense of improvement and innovation of current study programs which are being set on a traditional concept of acquisition and development of primarily professional, musical-theoretical skills and knowledge, it is important to consider the possibility of change in the education paradigm.
Results of this research have proven that the study programs of Musical pedagogy should be improved and innovated in a clear and concise manner in order to contribute to the equality and improvements of artistic-productive and creative as well as pedagogical disciplines of future music teachers with the emphasis on expanding the competencies in individual artistic-pedagogical work. Study programmed which are currently preoccupied with musical-theoretical courses need to be innovated according to the needs of modern music art class, an art that demands a creative, professional and flexible teacher – a musical practitioner who knows and teaches music, and not just delivers the knowledge of music.
On a basis of opinions from students and teachers, in order to be more functional, study programs should be further improved with those subjects that belong to the group of direct musical and pedagogical subjects that will introduce students in a concrete way to their future vocation. A change was noted for the additional content that belong to the sphere of a stronger connection between the academic education and school practice, by implementing courses from the areas: methodology of working with school ensembles, working on extracurricular activities, working in the field of information-communication technology, etc. Moreover, it is necessary to reduce the study programs in the sense of reducing lesson times or dropping those contents that are not directly correlated with the general outcomes of study programs, as well as introduce to lessons content like working in a multicultural environment, working with gifted students, working with students with learning difficulties, working with new media, contemporary teaching methods, strategies, and forms of communication that contribute to education of a wide-educated teacher with teaching experience that knows how to answer to new pedagogical challenges, nourishes its primarily artistic work, and if needed, can competently continue to develop, whether by artistic research or scientifically, on a postgraduate level.
Contemporary music education is at its turning point, and given results are a good indicator, and a possible way towards organization of Music pedagogy studies in accordance with the times we live in, which will reflect on the future of music education on all levels of the educational system” (Radočaj-Jerković, Milinović, 2018: 355).
Autori:
Antoaneta Radočaj-Jerković; Majda Milinović
Conference Proceedings Book 42nd Annual ATEE Conference Changing perspectives and approaches in contemporary teaching / Sablić, Marija ; Škugor, Alma ; Đurđević Babić, Ivana (ur.).
Brussel, Belgium: ATEE Association for Teacher Education in Europe, 2018. str. 337-356
42nd Annual ATEE Conference Changing perspectives and approaches in contemporary teaching
Dubrovnik, 23-25.10.2017
Key words:
music teachers, higher education of teachers, study programs, music pedagogy
…the concept of study programs that teach future music teachers in Croatia is based on the traditional concept, which is dominated by musical theory and other professional subjects that, in formal means, satisfy the needs of mass professional musical-theoretical education, and less performing arts education of future music teachers, but in the executive and content sense lack the connection between knowledge that is being acquired and developed during the studies with real needs of contemporary music teaching. Moreover, it is very important to accentuate that the study programs are conceptualized in a way that more time is dedicated to learning about music, than performing, knowing, and adopting music itself.”
Radočaj-Jerković, Milinović (2018:342)
Radočaj-Jerković, A., Milinović, M. (2018). Music Teacher Education in Croatia – Changing Traditional Paradigma. U: Sablić, M., Škugor, A., Đurđević Babić, I. (ur.) Conference Proceedings Book 42nd Annual ATEE Conference Changing perspectives and approaches in contemporary teaching, Brussel: ATEE Association for Teacher Education in Europe, 337-356.
Utjecaj zborskoga pjevanja na razvoj glazbenih preferencija djece predškolske dobi
Sažetak:
Pjevanje će, kao najprirodniji i najomiljeniji način glazbenoga izražavanja djece, tek kroz stručno i pedagoški kompetentno osmišljene i vođene različite zborske aktivnosti poprimiti sve bitne značajke potrebne za glazbeno pravilan i umjetnički usmjeren razvoj djece predškolske dobi. Iako je primarni cilj zborskih aktivnosti u predškolskoj dobi razvoj glazbenih sposobnosti i pjevačkih vještina djece, tom se glazbenom aktivnošću utječe i na usmjeravanje glazbenih preferencija. Zbog aktualnoga dominantnog utjecaja zabavne glazbe i masovnih medija na glazbene preferencije djece, usmjeravanje glazbenoga iskustva djece prema umjetnički vrijednoj, stilski i žanrovski raznolikoj glazbi promatra se kao jedan od važnih izazova glazbene pedagogije. U radu se istražuje utjecaj sociodemografskih varijabli te oblika i trajanja sudjelovanja djece u strukturiranoj glazbenoj poduci unutar dječjih zborova na glazbene preferencije djece predškolske dobi. Istražene su preferencije i poznavanje glazbenih ulomaka koji pripadaju sljedećim glazbenim stilovima: umjetničkoj glazbi, popularnoj glazbi te hrvatskoj tradicijskoj glazbi i glazbama svijeta. Iz utvrđenih se razlika ukazuje na značajan utjecaj aktivnosti zborskoga pjevanja na razvoj glazbenih preferencija djece predškolske dobi. Upućuje se na potrebu intenziviranja kompetentno vođenih zborskih aktivnosti koje će osim razvoju pjevačkih vještina težiti razvoju širokih glazbenih sposobnosti, interesa i preferencija djece prema umjetničkoj i tradicijskoj glazbi, ali i omogućiti otvorenost i toleranciju prema novim zvukovnim izrazima koje donose glazbe svijeta.
Zaključak:
“Istraživanje je potvrdilo da strukturirana glazbena poduka unutar pjevačkog zbora predškolske dobi, iako primarno nije orijentirana na usmjeravanje glazbenih preferencija djece, može utjecati na sklonost, otvorenost i prijemčivost prema kvalitetnoj, stilski i žanrovski raznolikoj glazbi. Redovita i pojačana izloženost djece glazbi različitih stilskih karakteristika pokazala se ključnom za stvaranje pozitivnog odnosa prema skladbama koje ne egzistiraju u medijskom prostoru koji djeca imaju priliku konzumirati u svakodnevnom životu. Budući da je istraživanje provedeno s djecom koja u pojačanim glazbenim aktivnostima u prosjeku sudjeluju tek oko deset mjeseci, dobiveni rezultati otvorili su prostor i potaknuli nova, longitudinalno usmjerena istraživačka pitanja koja bi mogla ponuditi jasniju sliku o utjecaju sudjelovanja djece u pjevačkim zborovima na formiranje glazbenih preferencija. Usto, u daljnjim istraživanjima, biti će zanimljivo izdvojiti i analizirati i druge utjecaje, kao što su obitelj i prijatelji, koji također snažno utječu na poticanje i usmjeravanje glazbenih preferencija djece predškolske dobi. Za zaključiti je da kvalitetna rana glazbena poduka unutar pjevačkih zborova ima puno opsežnije posljedice na svestran razvoj djeteta od onih koje joj se tradicionalno pripisuju. Estetski razvoj, razvidan iz glazbenih preferencija djece, jedna je od takvih posljedica” (Škojo, Radočaj-Jerković, Milinović, 2016:69).
Autori:
Tihana Škojo; Antoaneta Radočaj-Jerković; Majda Milinović
Globalne i lokalne perspektive pedagogije / Jukić, Renata ; Bogatić, Katarina ; Gazibara, Senka ; Pejaković, Sara ; Simel, Sanja ; Nagy Varga, Aniko ; Campbell-Barr, Verity (ur.).
Osijek: Filozofski fakultet u Osijeku, 2016. str. 59-72
Global and Local Perspectives of Pedagogy
Osijek, Hrvatska, 27-28.10.2016
Ključne riječi:
pjevanje, aktivnosti zborskoga pjevanja, glazbene preferencije, djeca predškolske dobi
“Opetovano se pokazalo da je izloženost i upoznavanje s različitim vrstama glazbe rezultirala višom razinom sviđanja. …djeca koja pjevaju u zboru pokazala su statistički značajno viši postotak sviđanja za čak sedam glazbenih primjera koji pripadaju kategorijama umjetničke (3) i popularne glazbe (2) te glazbama svijeta (2), što se može smatrati rezultatom poduke.”
(Škojo, Radočaj-Jerković, Milinović, 2016:67)
Škojo, T., Radočaj-Jerković, A. & Milinović, M. (2016). Utjecaj zborskoga pjevanja na razvoj glazbenih preferencija djece predškolske dobi. U: Jukić, R., Bogatić, K., Gazibara, S., Pejaković, S., Simel, S., Nagy Varga, A. & Campbell-Barr, V. (ur.) Globalne i lokalne perspektive pedagogije, Osijek: Filozofski fakultet u Osijeku, 59-72.
Antoaneta Radočaj-Jerković 